SAD i Kuba: blackout na otoku, američki pritisak na naftu i pregovori bez pomaka

Al Jazeera je 3. kolovoza 2026. izvijestio da je kubanski nacionalni elektroenergetski sustav doživio kolaps, što je otok ostavilo bez struje u širokom blackoutu. Državna Unión Eléctrica (UNE), prema tom izvješću, objavila je na X-u kasno u nedjelju da je došlo do potpune diskonekcije, bez trenutačnog objašnjenja uzroka, opsega ili vremena obnove. To je okosnica današnje vijesti — Zaronimo je čita uz kontekst američko-kubanskih odnosa, ne kao gotovu geopolitičku presudu.

Prema Al Jazeeri, prije nacionalnog pada havanska elektroprivreda već je bilježila kvarove transformatora, kvarove kruga i planske restrikcije zbog nedovoljne proizvodnje; Reuters je, kako navodi Al Jazeera, prenosio desetke neriješenih prijava u više općina. Al Jazeera također piše da je mreža ove godine više puta pala — uključujući tri kolapsa u devet dana u srpnju — te da je jedan od blackouta ostavio oko 10 milijuna ljudi bez struje dok vlasti nisu mogle dovoljno proizvoditi ni nakon ponovnog spajanja.

Što Al Jazeera kaže o uzrocima i posljedicama

Al Jazeera opisuje propadanje sustava usred nestašice goriva i rezervnih dijelova te kvarova starih termoelektrana; dio postrojenja stariji je od 30 godina i slabo održavan. Kubanska vlada, prenosi Al Jazeera, krivi Washington zbog restriktivne politike prema naftnim isporukama te pristupu financiranju i opremi. Al Jazeera navodi i da je Kuba izgubila ključni izvor goriva nakon što je američki predsjednik Donald Trump uveo mjere koje mediji često zovu “oil blockade”, u kontekstu događaja oko Venezuele početkom godine; Venezuela je dugo bila glavni dobavljač, a uvoz iz Meksika također je, prema tom izvješću, stao usred jačeg pritiska Washingtona.

Al Jazeera paralelno bilježi da drugi izvori krizu vežu i uz desetljeća podinvestiranja i lošeg upravljanja energetskim sektorom. Produženi nestanci, piše portal, remete promet, vodu, komunikacije i zdravstvo te otežavaju čuvanje hrane i život u ljetnoj vrućini. Zaronimo ovdje ne bira “jedinu krivnju”: bilježi što je izneseno kao službena kubanska teza, što kao alternativno tumačenje, a što kao opaženi učinak na stanovništvo.

Što stoji u američkom Executive Orderu 14380

U Federal Registeru je objavljen Executive Order 14380 od 29. siječnja 2026. (“Addressing Threats to the United States by the Government of Cuba”). Dokument proglašava nacionalnu izvanrednu situaciju i predviđa sustav u kojem se na uvoz u SAD može staviti dodatna carina na robe zemalja koje izravno ili neizravno prodaju ili inače opskrbljuju Kubu naftom. To nije Zaronimova parafraza medijskog slogana, nego sadržaj službenog akta: cilj je, prema tekstu naloga, odgovor na proglašenu prijetnju — formulacije o “hostile actors” i nacionalnoj sigurnosti pripadaju Washingtonu, ne Zaronimu.

Važno razlikovanje: mediji često pišu o “blokadi nafte”, a EO 14380 operacionalizira pritisak preko carina na treće zemlje koje Kubu opskrbljuju naftom. To može imati sličan učinak na tokove goriva, ali mehanizam u dokumentu je tarifni/sankcijski okvir, ne pomorska blokada u užem smislu. Za pravnu preciznost Zaronimo se drži Federal Registera; za humanitarne i energetske posljedice — Al Jazeerinih i drugih izvješća.

Pregovori: što kaže Havana

Al Jazeera je krajem lipnja 2026. izvijestila da je kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodríguez ocijenio da pregovori s Washingtonom “ne pokazuju napredak”. Rodríguez je, prenosi Al Jazeera, rekao da su američke delegacije uglavnom korektne, ali da ih prate prijetnje, koercivne mjere i uvredljive izjave o neovisnosti Kube. Havana, prema tom izvješću, ostaje “otvorena za dijalog”, a kritizirala je američki pritisak oko rasprave o sankcijama u UN-u.

Isti Al Jazeera tekst bilježi i američke mjere iz lipnja — sankcije protiv predsjednika Díaza-Canela i članova njegove obitelji te sankcije protiv državne naftne tvrtke — kao i izjavu državnog tajnika Marca Rubija koji krizu pripisuje lošem upravljanju kubanske vlasti, ne (isključivo) vanjskom pritisku. To su međusobno sukobljeni službeni narativi: Zaronimo ih drži odvojenima.

Što CFR dodaje kao kontekst

Council on Foreign Relations u analizi “Trump’s Maximum-Pressure Campaign on Cuba, Explained” opisuje američku politiku kao “maximum pressure” u širem kontekstu Zapadne hemisfere. CFR piše da je ograničavanje naftnih isporuka pridonijelo nestašicama, rastu cijena i dugotrajnim nestancima struje, ali i da kubanska energetska kriza ima i dugotrajne unutarnje uzroke (podinvestiranje i političke odluke). Ta formulacija pomaže čitatelju: vanjski pritisak i unutarnja ranjivost nisu međusobno isključivi.

Što Zaronimo čita između redova

Današnji blackout nije izolirani tehnički incident u praznom prostoru: Al Jazeera ga smješta u niz kolapsa 2026., a američki EO 14380 i pregovarački zastoj (prema Havani) čine politički okvir u kojem energetika postaje i diplomacija i humanitarna tema. Zaronimo ne tvrdi da je jedan blackout “dokaz” uspjeha ili neuspjeha regime-change strategije — to bi bilo nagađanje. Ono što se može potvrditi iz imenovanih izvora: mreža je pala; Washington je formalizirao pritisak na treće zemlje oko nafte; Havana javno kaže da pregovori ne napreduju; CFR vidi i sankcije i unutarnje slabosti.

Za hrvatskog čitatelja poruka je: ovo je aktivna kriza u odnosima SAD–Kuba s mjerljivim učinkom na svakodnevni život (struja, voda, hrana, zdravstvo), a ne samo ideološki spor. Ako stignu nova UNE izvješća o obnovi, nove carinske odluke Commerce/State ili pomak u pregovorima, izvor i dalje mora biti jasan — tko je što iznio.