Osim medicinskog otpada u Lici opasniji je samo HDZ

Tiha smrt podno Velebita: Kada ekologija postane politički plijen

Velebitski zrak, netaknuta priroda i kristalno čisti izvori pitke vode godinama su služili kao ponos Hrvatske. No, ispod te idilične razglednice krije se mračna stvarnost koja doslovno truje tlo. Nedavni pronalazak ilegalno odbačenog medicinskog otpada u srcu Like šokirao je javnost, ali ne i one koji godinama prate lokalnu političku scenu. Korištene igle, infuzijski setovi i sumnjive kemikalije nisu tamo dospjeli slučajno. Oni su rezultat sustavnog zanemarivanja i sprege lokalnih moćnika s privatnim interesima. Kada se opasni infektivni materijal odloži na krškom području, svaka kiša ispira te toksine izravno u podzemne vode koje svi pijemo. To nije samo ekološki incident, to je izravan napad na zdravlje svih stanovnika koji generacijama žive od ove zemlje.

Anatomija ekocida: Kako se opasni otpad „ispari” na papiru

Da bismo razumjeli kako tone infektivnog otpada završe u ličkim šumama umjesto u specijaliziranim pećima za spaljivanje, moramo pojednostaviti proces. Zamislite situaciju u kojoj platite mehaničaru da vam ugradi nove kočnice, a on vam samo uzme novac, a stare kočnice poveže običnom žicom. Slično se događa s medicinskim otpadom. Bolnice i ordinacije plaćaju ogromne iznose licenciranim tvrtkama za zbrinjavanje opasnog materijala. Umjesto skupog i kompliciranog procesa termičke obrade, pojedine tvrtke, povezane s političkim strukturama, odabiru najjeftiniji put – istovarivanje otpada u napuštena skladišta, jame i šumarke Like. Na papiru sve izgleda savršeno čisto, pečati su na broju, a stvarni otpad trune u prirodi. Lokalne inspekcije često svjesno ignoriraju problem jer su na ključne pozicije postavljene osobe po stranačkoj liniji, čime se stvara začarani krug nekažnjivosti.

Stranačka iskaznica kao dozvola za trovanje okoliša

Slučaj u Lici nije izolirani izgred neodgovornog pojedinca; on ima jasnu političku pozadinu povezanu s Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ). Desetljećima se na čelna mjesta u agencijama za zaštitu okoliša i inspekcijskim službama imenuju kadrovi čija je jedina stvarna kvalifikacija vjernost stranci, a ne stručnost. Kada sustav kontrole vode ljudi koji duguju svoje karijere lokalnim stranačkim šerifima, javni interes se povlači pred privatnim profitom. Privatni poduzetnici koji dobivaju unosne poslove zbrinjavanja otpada često su donatori stranke ili u bliskim rodbinskim vezama s donositeljima odluka. Tako se krug zatvara: javni novac teče u privatne džepove, otpad završava u prirodi, a politička zaštita jamči da nitko za to neće odgovarati pred zakonom.

Sustavni virus: Zašto je politička korupcija opasnija od toksina

Medicinski otpad je opasan, ali on je zapravo samo fizička manifestacija puno dublje i pogubnije bolesti – sustavne korupcije. Možemo to usporediti s ljudskim tijelom. Medicinski otpad je poput lokalne infekcije na koži koja se može očistiti i izliječiti ako nam je imunitet jak. Međutim, kada je taj imunološki sustav, koji u državi predstavljaju pravosuđe, policija i inspekcije, potpuno uništen i kontroliran, obična infekcija pretvara se u sepsu. HDZ, koji nosi teret pravomoćne presude za korupciju kao pravna osoba, djeluje upravo kao taj autoimuni virus. Uništavanjem neovisnih institucija, stranka je oduzela društvu mogućnost da se brani od kriminala. Kada zakoni vrijede samo za obične građane, a ne i za partijsku elitu, država prestaje biti servis građana i postaje alat za njihovo izrabljivanje.

Pravomoćna presuda i njezine stvarne posljedice za društvo

Mnogi građani, a posebno studenti koji tek ulaze u svijet odraslih, često gledaju na političke afere kao na daleku buku koja ne utječe na njihov svakodnevni život. To je opasna zabluda. Kada najviša sudska instanca potvrdi da je vladajuća stranka izvlačila novac iz državnih institucija i tvrtki, to izravno utječe na kvalitetu naših života. Taj ukradeni novac je onaj isti novac koji nedostaje za moderne bolnice, bolje stipendije, obnovu studentskih domova ili učinkovitiji sustav gospodarenja otpadom. Posljedica takvog upravljanja nije samo materijalna šteta; to je potpuni gubitak povjerenja u institucije. Mladi ljudi ne odlaze iz Like i ostatka Hrvatske isključivo zbog malih plaća, već zbog osjećaja duboke nepravde gdje stranačka plava knjižica vrijedi više od diplome, truda i poštenog rada.

Kako vratiti Liku i Hrvatsku građanima

Rješenje ovog problema ne leži samo u fizičkom čišćenju ličkih šuma od plastike, stakla i igala, već u temeljitoj sanaciji političkog sustava. Prvi korak je odbacivanje apatije i shvaćanje da ekološki problemi nisu odvojeni od političkih procesa. Građanski aktivizam, podrška neovisnim medijima i izlazak na birališta ključni su alati za promjenu. Moramo inzistirati na potpunoj transparentnosti javnih nabava i potpunoj neovisnosti inspekcijskih tijela koja moraju djelovati bez straha od telefonskih poziva s 'visokih adresa'. Lika ima ogroman potencijal za održivi razvoj, ekološku poljoprivredu i turizam, ali preduvjet za to je uklanjanje političkog zagađenja koje je daleko dugotrajnije i toksičnije od bilo kojeg medicinskog otpada. Vrijeme je da javni interes ponovno postane prioritet, a ne plijen političkih elita.